Udruga Moj otok već dugi niz godina provodi akcije zamijene azbestnih krovova i fasada. Iako se na njegove štetne posljedice upozoravalo još i prošlog stoljeća, u državama članicama EU tek je 2005. zabranjeno njegovo korištenje, a u Hrvatsku je zabrana stupila na snagu godinu kasnije. Nažalost, još uvijek postoje građevine, privatne kuće, zgrade, škole, bolnice, u kojima se na krovovima i u fasadama nalazi azbest.
Zadarsku županiju ova udruga obilazi skoro 12 godina i održali su predavanja u svim gradovima i mnogim općinama. Za to vrijeme mještane su upoznali s opasnostima od azbesta ali i načinima njegovog zbrinjavanja, objašnjava nam Svjetlana Maljković, predsjednica Udruge Moj otok te dodaje da Zadarska županija podržava i financijski pomaže rad udruge već 10-ak godina.
O tome koliko je točno krovova uklonjeno nema preciznih podataka jer, kako objašnjava Maljković, sakupljači ne daju te podatke. – Međutim, imamo podatak s Krka gdje se prve godine u četiri mjeseca uklonilo 250 krovova, ali tada su bili najbolji uvjeti jer je bilo besplatno zbrinjavanje i dobivao se skoro besplatno novi pokrov.
Azbest se trajno se zbrinjava u kazetama, a preuzima se i u reciklažnim dvorištima koja primaju opasni otpad. Zbog dokazane štetnosti po zdravlje ljudi, u Europskoj uniji i Hrvatskoj potpuno je zabranjena proizvodnja, promet i uporaba svih vrsta azbestnih vlakana. Zabrana je propisana Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i vijeća (Prilog XVII). Istom Uredbom propisano je da, stavljanje na tržište i uporaba ovih vlakana i proizvoda koji ih sadrže, koja je dopuštena u skladu s određenim izuzećima, može se dopustiti samo pod uvjetom da proizvodi koji sadrže azbest i njihovi spremnici moraju nositi oznaku.
– Nema zakona koji kaže da se mora ukloniti, ali svakako je preporuka da se zamjeni s nekim pokrovom koji nema azbest. Azbest se mora adekvatno zbrinuti i na reciklažno dvorište, odnosno mora biti omotan folijom, a kada je u kazeti onda nema nikakve opasnosti jer je to betonska kazeta. Azbest je najopasniji kada je na krovovima i fasadi jer se raznosi vjetrom, objašnjava Maljković.
Azbest se može nalaziti u prirodi i u proizvodima koje stvara čovjek. U prirodi azbest je mineral koji je dio stijena i tla, a ukoliko dospije u zrak (primjerice vremenskim prilikama ili kod gradnje) može postati prijetnja po zdravlje. Međutim, ukoliko se prirodni azbest „ne dira“ i ne dospije u zrak, on je praktički bezopasan.
Obzirom da je azbest dobar izolator elektriciteta, mehaničkih sila, zraka, topline i otporan je na koroziju, toplinu i većinu kemikalija. Smatra se da svoju primjenu nalazi u oko tri tisuće proizvoda među kojima su žbuka s azbestom, izolacija cijevi, azbestne pločice, azbestno-cementne vodovodne cijevi, protupožarna vrata i azbestne brtve. Bilo koja zgrada sagrađena prije 2000. godine, a to uključuje obiteljske kuće, škole, tvornice, bolnice i druge, može sadržavati azbest.
Zašto je azbest štetan za čovjeka?
– Kad udahnemo azbestna vlakna, većina ih bude izbačena iz organizma, no neka od njih zaostanu u plućima i ostanu čitav život. Vlakna se tako mogu nakupljati i izazvati sitne ožiljke i upale, što na poslijetku može dovesti do opasnih bolesti. Izloženost značajnim koncentracijama azbesta može uzrokovati rak pluća, mezoteliom (rak pleure), azbestozu i razne druge bolesti pleure. Prema istraživanjima, potrebno je 15-40 godina izloženosti azbestnim vlaknima u zraku (koncentracije 0,125-30 vlakana/mL) da bi se razvile ove bolesti.
Bolesti povezane s azbestom najčešće nastaju kod osoba koje su dugotrajno ili često izložene azbestu, posebice većim koncentracijama, što se događa kod profesionalne izloženosti. Ukoliko je osoba izložena azbestu dulje vrijeme i pušač je, njezin rizik za nastanak raka pluća je veći od jednostavnog zbroja rizika od izlaganja azbestu i rizika od pušenja.
Od ukupnog broja profesionalnih bolesti u Hrvatskoj, azbestoza sudjeluje s 20 posto i na drugom je mjestu (iza oštećenja sluha izazvana bukom). Često smo imali priliku čuti da je netko dobio azbestozu ili karcinom, a nije bio direktno izložen azbestu. To znači da je udahnut negdje jer azbestne ploče na krovu su pričvršćene šarafima i svaki vjetar i kiša ih lagano pomiču i na taj način se raznose, kočnice na automobilima su bile od azbesta…
Stanovništvo je uglavnom upućeno i dobro informirano kada se radi o krovovima i fasadama. Azbest se kao izolacijski materijal još uvijek može naći u nekim građevinama, ali se upotrebljavao se u izradi kočnica te za brtvljenje cijevi i bojlera (npr. na brodovima). U novije vrijeme postoje zamjenska rješenja za pokrivanje krovova i azbesta više nema u prodaji.