I to po uvjetima kojima se žestoko protivio sam Jurjević, smatrajući kako se imovina treba prodavati kao cjelina, budući da je vrijednost nasada i veća od samog zemljišta. Stečajni upravitelj navod da bi se “najprije trebala uknjižiti sva imovina u izvanknjižnom vlasništvu stečajnog dužnika, jer bi se tada pri prodaji kao uistinu gospodarska cjelina postigla najveća cijena” odbacio je jer se nekretnine pod razlučnim pravom moraju prema Zakonu prodavati preko FINE elektroničkom javnom dražbom.

To je sada pokazala i procjena sudskog vještaka. Poljoprivredno zemljište vrijedno je 3,23 milijuna eura, a sami vinogradi na Silbi 2,5 milijuna eura. Maslinici su procijenjeni na 563 tisuće, objekti na zemljištu 1,18 milijuna, oprema 215 tisuća a zaostalo proizvedeno vino u spremnicima na Silbi i Viru 170 tisuća eura.

 Ukupno je zasađeno oko 32 tisuće trsa loze, najviše sorti merlot, pošip i syrah. Loze su zasađene na više parcela, a najvrjedniji je zasad od blizu 12 tisuća loza Pošipa, koji je procijenjen na preko pola milijuna eura. Uz loze pobrojano je i oko 900 maslina, vrijednih oko 600 tisuća eura.

Zbog lošeg skladištenja, pokazao je nalaz vještakinje za poljoprivredu, najviše je na vrijednosti izgubilo proizvedeno vino – 79.405 litara na Silbi prodaje se za 105.608,65 EUR-a, a 49.050 litara na Viru za 65.236,50. Analizirani uzorci vina organoleptički ne zadovoljavaju na izgled, miris i okus, pa ne bi mogla zadovoljiti niti jednu kategoriju vina koja su na tržištu.

Degradaciji su pridonijele niže vrijednosti alkohola, kao i više temperature u podrumu u vrijeme čuvanja. Sva vina su rezultat dugogodišnje nebrige i nevođenja računa o minimalnim uvjetima za očuvanje kvalitete.  Prošao je predug period od zadnje aktivnosti, koja je morala biti određena u podrumu pod nadzorom podrumara (enologa) i stoga je ovo očekivani ishod, naveo je vještak.

Uz zalihe vina kupac doduše mora otkupiti i bačve u kojima se vino nalazi, a procijenjene su na oko 80 tisuća eura.

U ovom slučaju radi se o sedam čestica upisanih kao pašnjak ili oranica, ukupne površine preko 34 tisuća četvornih metara. Nakon što sud zaključkom o prodaji utvrdi cijenu, dražbu će provesti Financijska agencija. Iako ona još nije utvrđena sam Jurjević uputio je dopis sudu kojim traži da se postupak ne provede kao kod prodaje njegove imovine na Viru, koja je zbog nebrige državnog odvjetništva prodana daleko ispod tržišne cijene.

– Ne ulazeći u povijest stvaranja tvrtke, zaduživanja putem kreditnih sredstava za koja sam jamčio i svojom osobnom imovinom, zapošljavanjem velikog broja radnika temeljem kojeg su i plaćena ogromna sredstva u državni proračun, ulaganja u dugotrajnu imovinu koja je jamčila stabilnu i sigurnu budućnost tvrtke, nakon čega je tvrtka došla u nelikvidnost i stečaj zbog niza kriza koje su zahvatile EU pa tako i Hrvatsku, uz moje nastojanje da stabiliziram tvrtku kroz novo zaduživanje ili reprogram obveza putem uvođenja partnera, što nisam uspio, te svjestan činjenice da se imovina tvrtke koju sam stvarao 21 godinu mora prodati kako bi se podmirile tražbine vjerovnika, u interesu je vjerovnika donijeti najkvalitetniji model unovčavanja imovine društva, ističe Jurjević.

Predlaže da se sva imovina De Georgiisa prodaje kao cjelina, jer je na njima velika vrijednost izražena u procjeni za dugogodišnje nasade, kako se ne bi ponovio slučaj kada je imovina na Viru prodana za svega 565 tisuća eura.

– Nekretninu, poslovno-stambeni objekt na Viru, prvi red do mora s kvadraturom od 1.320 m2 prodali su za 428 EURa po m2. Nakon licitacije poslao sam dopis Ministarstvu financija da traže poništenje prodaje, na što imaju pravo prije donošenja Rješenja o Dosudi, iz razloga što za nekretninu mogu dobiti daleko veći iznos i to barem 1,5 milijuna eura. Nitko na to nije reagirao niti ih je očito briga da li mogu, žele ili hoće dobiti veći iznos za svoje potraživanje, navodi Jurjević.

Od Županijskog državnog odvjetništva kao pravnog zastupnika ministarstva zatražio je da sa svojim klijentom obavi razgovor i nađe način kako se devastacijom vrijednosti imovine društva zbog nenastavka rada na imanju ili zbog nekorektne prodaje imovine u pogledu cijene za koju i kako će se prodavati imovina ne našteti njima i ostalim vjerovnicima.

Crkva je vlasniku tadašnjeg Jurjević vina, Damiru Jurjeviću, 2008. godine predala u zakup nekoliko pašnjaka i oranica u ukupnoj površini od oko 48 tisuća četvornih metara. Ugovorom o zakupu određeno je da će Jurjević na ime zakupnine plaćati iznos od 5.000 kuna godišnje.

Kako je 2013. godine prestao ispunjavati obvezu plaćanja ugovorene zakupnine, Nadbiskupija ga je u nekoliko navrata pismenim putem pozvala na plaćanje. Na zaprimljene opomene tuženik se oglušio, a kako je posao s vinima propao tvrtka, koja se još uredno vodi u sudskom registru, do dana današnjeg nije podmirila dugovanja prema tužiteljici, slijedom čega se Ugovor o zakupu smatra raskinutim, navodi se u tužbi koju je sastavila odvjetnica Dora Papić.

Na ime neplaćene zakupnine De Georgiis d.o.o. je dužan 35.000 kuna, a Crkva potražuje još i kamatu i sudske troškove.