Ostao je valjda samo jedan pravi, na Žmirićima, koji svake godine strpljivo čeka ljetno računanje vremena i 10. dan u travnju, dan kada je Slavko Kvaternik na Radiju Zagreb pročitao proglas o uspostavi NDH. I onda izvadi sprej i na prvo zidu nacrta ušato „u“, križ i natpis „Sritan 10. travanj“.

Tko će dokazati da svojoj djevojci nije čestitao današnji rođendan?

– Svake godine se odazovem na božićni domjenak udruge Hrvatski domobran, a jesam li bio na misi ili nisam, to je moja privatna stvar, rekao nam je Lukić kad smo ga pitali je li osim na domjenku Hrvatskog domobrana bio i na misi.

Nešto kasnije na svom Facebook profilu potvrdio je da je tamo bio.

– Kao i svake godine odazovem se na božićni domjenak udruge Hrvatski Domobran. Po medijskom pritisku zadnjih sat vremena jesam li ja na slikama i jesam li prije toga bio na misi za pokoj duše Juri Francetiću i Anti Paveliću, kao i njegovoj kćeri, odgovor je – jesam, objavio je Lukić

– Danas imamo svoju državu Hrvatsku, državu koju smo željeli slobodnu. Danas imamo svoj grad Zadar, grad koji smo željeli slobodan. Građani Zadra nisu krili zadovoljstvo kad je grad 31.10.1944. godine Zadar vraćen matici zemlji Hrvatskoj nakon 24 godine okupacije kraljevine Italije i fašističke Italije. Građani Zadra su, 47 godina poslije, također u listopadu, u mnogobrojnim skloništima, sa zebnjom čekali vijesti da je njihov grad Zadar obranjen od prodora mnogobrojnije i bolje naoružane četničke paravojske. Prolazili su dani, mjeseci i godine do prve vojno redarstvene oslobodilačke akcije Maslenica koja je započela 22. siječnja 1993. godine, kad su hrvatske vojno – redarstvene formacije odbacile neprijatelja s prigradskih okupiranih krajeva kako bi grad bio van direktnog domašaja neprijateljskog oružja. Uslijedila je i 1995. godina i vojno redarstvena operacija Oluja, kad su znatno ojačane i osposobljene hrvatske vojno redarstvene postrojbe oslobodile veći i značajni dio hrvatskog teritorija. To je bila, i jeste Hrvatska vojska, to je bio, i jeste hrvatski vojnik, spreman položiti i svoj život da obrani i oslobodi svoju državu Hrvatsku. Ta Hrvatska vojska, taj hrvatski vojnik s ponosom je nosio i još uvijek nosi službene oznake hrvatske državnosti i službene oznake Hrvatske vojske.

Zato je meni kao pripadniku Hrvatske vojske i hrvatske policije neprihvatljivo da se u mom Zadru, na najprometnijoj ulici, nalazi mural na kojemu je lik kojega neki žele prikazati hrvatskim vojnikom, nabivši mu pritom na glavu njemački nacističku kacigu i grb koji ne predstavlja službenu oznaku pripadnika hrvatske vojske. Ovaj nakaradni prikaz vraća ovaj grad u doba fašističke Italije, države koja je, uz ostali hrvatski teritorij anektirala i ponosni grad Zadar. Fašisti su za vrijeme okupacije ne samo promijenili ime grada u Zara, već su mijenjali prezimena njegovim građanima kako bi zatrli svijest o porijeklu i pripadnosti grada i njegovih ljudi a grad i ljudi su vjekovima pripadali i pripadat će samo Hrvatskoj i svom narodu. Postojeći mural na Bulevaru to osporava.

Znamo i moramo znati da ustaška NDH kao kvislinška tvorevina predala i isporučila veliki dio hrvatskog teritorija fašističkoj Italiji, uključujući i grad Zadar.
Kome je u interesu vračati se u mračnu prošlost, trujući mlade naraštaje neistinama i zabludama?

Zašto koriste osjetljivi dio mladih naraštaja, pripadnika Tornada da im plasiraju neistine i zablude?

Pozivam naše umne i stručne sugrađane da stručno i sa stavom daju odgovore.
Da ne bude zabune, smatram da na istom mjestu umjesto ovog lažnog, mjesto zaslužuje pravi hrvatski vojnik, pripadnik Hrvatske vojske sa pripadajućim službenim vojnim oznakama. Neka napisani tekst veliča pripadnost i ljubav prema svom voljenom gradu Zadru, zadarskim sportskim klubovima, Hrvatskoj vojsci i hrvatskom narodu.

Poštovani građani Zadra, poštovani klupski navijači pripadnici Tornada, Vojno redarstvena operacija Oluja je okončana još krajem kolovoza 1995. godine. 

Građani Hrvatske i Zadra nikad je neće zaboraviti i nikad neće prestati odavati počast svim mojim suborcima koji su položili život na oltar Domovine u vojno redarstvenoj operaciji Oluja. Oluja neka živi u nama i ne daj Bože da se ikada više mora ponoviti.

S poštovanjem,
predsjednik savjeta Goran Perović Mungos

– Četiri pročelnika su u ostavci, raspada se gradska uprava. Drugo, postavili smo uvjet o uklanjanju ustaških obilježja u gradu Zadru, nismo puno tražili, samo da poštujete zakon RH, a pokazali ste da ste kukavica, da nemate onu stvar i da šačica primitivaca može upravljati gradom. Iz tog razloga mi nećemo ovdje danas postavljati pitanja, poručio je Radeta.

Gradonačelnik Branko Dukić rekao je da njega odluka o odlasku nije iznenadila kao druge.

– Ja sam im zahvalan na puno toga što su napravili za grad. Jedan od njih je predložio da to napravimo, ali ja nisam mislio da ću to ovako, a oni su rekli da je to efektno. To je život, treba iskoristiti njihovo znanje da se pretoči na sljedećeg tko bude vodio taj odjel, to je prirodan proces. Rekli ste da će izgubiti Ginekologija kad sam ja došao tu, a sad ginekologija iskače iz paštete koliko se dobro radi. To je prirodan proces koji treba prihvatiti, mlađi ljudi odnijet će iskorak u odnosu na nas starije koji dođemo jedne točke i moramo prepustiti nekom sljedeći korak, odgovorio je Dukić.

Zahtjevi koji se ultimativno postavljaju vraćaju nas, rekao je, 80 godina unazad.

– Domovinski rat je svetinja, a mi danas moramo rješavati probleme koje nosimo i raditi sve da društvo bude bolje.

– Danas, nakon godina komunističkog mraka u kojemu se Zadar tretirao kao neprijateljski grad zbog izraženog hrvatskog sentimenta, kada se na sjednicama KPJ govorilo o tome kako “ustaško gnijezdo Zadar treba zapaliti, a gradske poglavare baciti naglavačke u more” – danas iz iste političke kuhinje dolaze glasovi koji uvjetuju, ucjenjuju i prijete.

Predvodnik tih i takvih sljednika gore navedene KPJ koja se u Hrvatskoj naziva SDP je Daniel Radeta koji sada ucjenjuje gradonačelnika glasovanjem za proračun. Bezobrazno traži, kako su onomad tražili iz Beograda što se i kako u Zadru može slikati po zidovima i kakve se spomen-ploče mogu postavljati.

Jednako kao i sedamdesetih godina, politička nakupina koja nema veze sa Zadrom niti sa Hrvatskom, dala je sebi za pravo tražiti uklanjanje murala hrvatskom vojniku i spomen-ploče poginulom pripadniku 3. bojne “Pauka” Rajku Lozi, navode iz udruge, smatrajući kako ova tema nije slučajno povučena nekoliko dana prije obljetnica pada Vukovara i Škabrnje.

– Za ovaj grad se prolilo previše krvi, a slobodu koju smo dobili ratom, nećemo u miru prepustiti ljudima koji se ni ne osjećaju Hrvatima. Znamo tko ste, znamo što ste, poznajemo vam namjere – ali vam neće proći. Postoje granice koje se ne prelaze. Postoje simboli koji se brane životom. I neće ih ovoga puta braniti samo Tornado, nego svi Zadrani i svi koji dišu Hrvatski. Nećemo dopustiti da se trguje našim svetinjama i našim herojima!, poručio je Tornado.

Na uvjet Kluba SDP-a za podršku proračunu, a radi se o uklanjanju fašističkih obilježja s gradskih prostora, za sada u Gradu Zadru nisu spremni. Prvi sporni objekt je mural Tornada na Bulevaru, na kojemu je silueta stilizirana prema jednoj fotografiji ustaškog vojnika, a tu je i sporni grb s prvi bijelim poljem i bez „kapica” koje krase službeni grb. Druga, mnogo zahtjevnija operacija, bila bi uklanjanje ploče imotskom vojniku palom u obrani Zadra, koji se na njoj naziva ustaškim sinom uz nacrtane obrise NDH. Takva inicijativa je postojala, ali se od nje odustalo zbog prosvjeda obitelji, koja je ploču tom prilikom malo i obnovila.

Dok se ti zahvati ne naprave SDP, kaže predsjednik zadarskog SDP-a Daniel Radeta, neće podržati proračun. Kako Akcija mladih na sjednicu dolazi s 22 amandmana, a Enio Meštrović nije zadovoljan ni ishodom lanjskih pregovora, čini se da za sada nema partnera koji bi podržao HDZ-ovu manjinsku većinu.

– Mi ove godine na sjednicu dolazimo bez amandmana, jer su naše politike već ugrađene u novi proračun kroz uvrštenje u ovogodišnji, a radi se o aplikaciji za transparentnost proračuna gradskih ustanova, osnivanju ustanove za mentalno zdravlje djece i mladih, garaži kod HAK-a, gradnji olimpijskog bazena i bazena za skokove u vodu na Višnjiku… Nismo nikome ništa dužni, naša pozicija je jasna, HDZ nije ispoštovao uvjete koje smo predložili tako da ćemo vidjeti u kojem smjeru ide sjednica i u skladu s time ćemo reagirati, kaže Radeta.

SDP će razmotriti amandmane Akcije mladih, iako ono nisu socijalni nego populistički, a kada se nekome daje onda se nekome drugome uzima. SDP ne zanima tko će dobiti 50 eura više ili manje, nego bitni generacijski dokumenti poput prostornog plana koji je sada u javnoj raspravi. A što se tiče spornog murala…

– Grad je barem na brzinu mogao prepraviti grb na muralu u pravi hrvatski grb ili napraviti pravog vojnika a ne ustaškog, pa nitko u muralu ne bi vidio ništa sporno. Ne znam vidi li se Dukić, koji je bio branitelj, u tom vojniku, ako vidi onda barem znamo na čemu smo, kaže Radeta.

– Ne iznenađuju me slike vandalizma na novouređenom Centru za mlade. Rezultat je to politika prihvaćanja i odobravanja iredentističkih i fašističkih pojava u javnom prostoru od strane gradskih vlasti zadnjih 30 godina.

Boja na zidu ustaškog vojnika na Bulevaru i boja po novoizgrađenom Centru za mlade je boja politika kojoj je sjedište na Narodnom trgu.

Od gradonačelnika Branka Dukića tražim da po hitnom postupku uputi pročelnika Dujelu i izda rješenja za uklanjanje grafita na Bulevaru, škrabotina po novoizgrađenom Centru za mlade i uklanjanje spomenika s fašističkim obilježjima ispred Doma županije.

Razgovore o Proračunu za 2024. godinu možemo otvoriti tek nakon što se kompletno uklone navedeni grafiti i murali, poručio je Radeta.

Slobodna Dalmacija javlja kako je misu osiguravala policija, a uzrok je različito tumačenje njegove smrti – dok službeni podaci govore o tome da su ga ubili ustaše, njegova subraća svećenici danas drže da su to napravili partizani, odnosno komunisti.

– Svi kažu da je fra Karlo bio dobar svećenik koji se brinuo za svoje župljane, ali digao je glas protiv nepravde i prijekih sudova u selu. Nije mogao to trpjeti i gledati što su mjesni komunistički čelnici radili svojim susjedima. Zbog toga je i ubijen. U nijednom selu kao ovdje nije bilo takvih odmazdi među ljudima koji su bili na različitim stranama u Drugom svjetskom ratu. U mom selu ljudi su iz različitih vojski znali zaigrati na karte, a ovdje su se događala takva ubojstva. Sve u režiji nekoliko ljudi – kazao je fra Marko Bitanga tijekom propovijedi, a prenijela Slobodna Dalmacija.

Povijesni izvori međutim ukazuju na drugačije okolnosti svećenikove pogibije. Kako je ranije pisala Makarska kronika, selo je bilo poprište brojnih sukoba partizana i Talijana/ustaša kroz veći dio 1943. godine. Dana 25. svibnja sa Stilja se spustila jedna ustaška jedinica, zarobila je i internirala desetak mještana te pritom ubila svećenika Ćuluma.

O samom događaju prvi izvještavaju Talijani – u dnevnom izvještaju Zapovjedništva talijanskog 6. korpusa od 28. svibnja 1943. za rajon Metkovića i Korčule stoji kako je u Zavojanima uhićeno 10 sumnjivih osoba i kako je ubijen župnik koji je “htio izbjeći uhićenje”. Talijani u svome izvještaju ne spominju ustaše, ali da su upravo oni krivci, govori izvještaj Ministarstva vanjskih poslova NDH o stanju u župi Cetina iz prve polovice lipnja. U njemu stoji kako je “jedan odred ustaša ubio župnika Čulića (Ćuluma) u selu Zavojanima. Izgleda krivnjom samog župnika”.

O stradavanju fra Karla Ćuluma najviše izvještavaju partizani, više puta navodeći da se radilo o njihovu simpatizeru.

Od ulaza u mjesto Crno, preko ceste kroz Ravne kotare koja spaja Zadar s Obrovcem, do prvih zidova kada izađemo iz portuna, škole, vrtića, knjižnice, crkve, dvorane…

U nekoliko navrata pisali smo o nacrtanim (nasprejanim) kukastim križevima i ustaškim pozdravima i simbolima u blizini OŠ Petra Preradovića, POŠ Nova i Dječjeg vrtića Višnjik, na Bulevaru i pokretali sustav da iste izbriše.

U ova tri slučaja rezultat je postignut, grafiti su izbrisani, a neki tek nakon što su bili temom na sjednici Gradskog vijeća.

U Hrvatskoj, pa i u Zadru s fašizmom se koketira prema potrebi. Tako se aktualni predsjednik HNS-a Davor Šuker danas zgraža nad poljudskim činom, a kao igrač je, dok je nosio dres madridskog Reala, pozirao uz grob ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Da pokaže svoje hrvatsko valjda. Bez obzira na tu epizodu Šuker se probio u vrh svjetske nogometne organizacije.

Oni koji su nezadovoljni njegovim radom, i svih onih koji drmaju hrvatskim nogometom, odlučili su čini se udariti HNS tamo gdje je najosjetljiviji i provociraju incidente povezane s nacizmom, a svako koketiranje s njim FIFA rigorozno kažnjava.

I u konačnici poput bumeranga sve se vraća tamo gdje je i počelo. Ispašta hrvatsko društvo, ono društvo kojem je posve svejedno što mu u turističkom gradu Zadru svastike i slova U vire iza svakog kantuna.

Baš kao i ova dva koja godinama krase volt jedne od zgrada na Bilom Brigu. Pa vi djetetu objasnite zašto je OK da na igralištu u kvartu takvo nešto postoji, a na onom malo većem igralištu na Poljudu nije.

Tako Kurir piše o tri uvredljiva transparenta koja su osvanula na tribinama. Na jednom je pisalo ‘Ustaše, Atena G-13’, na drugom ‘Večeras gledate zelenu bajku, ciganske pi…, jeb… vam majku’, a na trećem ‘Kosovo je Albanija’.

Spomenimo kako navijači Panathinaikosa imaju dobre odnose s Bad Blue Boysima, dok su pristalice Crvene zvezde prijatelji s fanovima Olympiacosa iz Pireja.