Zbog čega je ministar Božidar Kalmeta bio na pogrebu mladog vatrogasca Karla Ševerdije u Vodicama, a zašto je premijer Ivo Sanader "inkognito" u splitskoj bolnici posjetio dvojicu ranjenih vatrogasaca kornatske tragedije?
Nikada neću povjerovati da su to uradili iz ljudskih pobuda običnih ljudi koji su htjeli sudjelovati u tuzi, podijeliti bol, pustiti suze. Kao što to rade tisuće ljudi, gledajući svakodnevno slike te nevine i prekrasne mladosti koja je izgorjela na najgori mogući način na koji nestaje čovjek. Nitko me ne može uvjeriti da je Kalmeta izabrao baš sprovod maloljetnog Karla da iskaže poštovanje žrtvama nacionalne tragedije. Ili da je Sanader poželio vidjeti kako se opravlja Frane Lučić s kojim je već razgovarao u zadarskoj bolnici osam dana ranije, kada se sve to dogodilo. Posjet mu je, uzgred budi rečeno, organizirao HDZ-ov ravnatelj Dujomir Marasović koji je kao jedini znao za premijerovu želju, ali – neka je znaju i čitatelji Slobodne Dalmacije.
Diskretni su bili Sanader i Kalmeta prošlog vikenda u svojim izbornim jedinicama. Ne bi bilo primjereno da HDZ paradira, kao što su to istih tih dana, na kraju najtužnijeg tjedna u Hrvatskoj, radile neke druge stranke. Oni su to radije izveli na jedan perfidan način. Ne tvrdim da nemaju osjećaje, ali čin Sanadera i Kalmete, bešćutna je kampanja. Što političari imaju raditi u nesreći malih, anonimnih ljudi, pogotovo kada je sustav, kojeg su baš oni loše postavili, u kornatskoj drami, pokazao sve svoje slabosti. Kome, osim potencijalnim biračima, oni žele dokazivati da im je stalo?
Tuga je ujedinila Hrvate, a onda je iracionalno traženje Pedra dovelo do razdora. Nikome više ništa nije jasno kako i zbog čega je izgorjelo trinaest vatrogasaca. Tako je najlakše prekriti sve slabosti sustava u kojem se vatra, jedan od najvećih čovjekovih neprijatelja, u Hrvatskoj suzbija na način da vatrogasci imaju dva, tri, i tko zna koliko, zapovjedništava od kojih moraju tražiti transport, krušku, kanader i sva druga odobrenja za svoj posao, a njihova hrabrost pada i nestaje u "prašini i pepelu" kojeg jer prouzročio loš sustav.
Ministru i premijeru lakše je šutjeti u pogrebnoj povorci i šok sobi, nego li priznati da su dio zapovjedne odgovornosti koja mora mijenjati sustav. Da se nikad više ne dogodi Veliki Kornat, pretposljednjeg dana kolovoza.